jednostavno
|
trebalo mi je samo četri suze i jedna gesta prijateljeva da shvatim što zapravo želiš. pa eto, pusio sam te na miru. sada je na tebi red da učiniš potez... |
16.10.2006., ponedjeljak
jednostavno
26.04.2006., srijeda
thoughts, just thoughts...
|
I beg and please, still you don`t notice me. I cry and I scream, but you don`t want to hear me. Are you blind? Are you deaf? All day I spent in thinking of us. That makes me go on. You. So how do you want me to behave? What do you have to say? `Cause things arent going the right way! You may think they do, but love is made of two. Remember that. Dont`t make me say things I don`t think. Don`t make me run away. You say you love me. Then make me smile, make me feel special ! I am human too, not just a hole in a wall... |
19.04.2006., srijeda
|
evo sad se vratih doma mrtav umoran. sve me živcira. autobus u kojem sam se vozio, žena koja je izašla ispred mene, mama, tata, vrata od jebenog frižidera, internet jer ne mogu bez njega. OPSJEO ME!!!!! Živciram sam sebe i na kraju me živcira dečko koji je cijeli dan bio u istoj zgradi gdje i ja a nije se sjetio ni javit mi se. a naravno sutra ću ja opet trčat za njim kad budem imao vremena, danas ga nisam imao. Čudi me kako nije primjetio da se jedan priljepak odlijepio od njega... slušam novi album od Pink. Dobar je. Queer je. zašto se sad osjećam ovako sjebano a radio sam nešto korisno? to mi je falilo ovih dana na praznicima. i sad kad sam napokon nešto konstruktivno učinio, u kurcu sam. Magli mi se pred očima. Pink pjevuši: "How do you sleep while the rest of us cry? ..." a ja držim noge na stolu. jebote slab sam. toliko sam van forme da ne mogu normalno radit ni "one" stvari. "It`s gonna be a long way to happy..." e da, sad sam u busu na onom sranju gdje se prikazuju oglasi pročito oglas za neke novine. nabrajali su se članci a među ostalim je bio i članak pod imenom "O županu će odlučivat Jambo" tad sam se sjetio da je Jambo djelio prije izbora neke kobasice. ili su bili čevapćići, neznam. predpostavljam da mu je svaka druga baba koja je tu bila dala glas a nije namjeravala. Inače nemam pojma o politici, ne bih mogao ni nabrojat stranke a kamoli reć nešto o njihovom radu. a shvatio sam da ću za manje od godinu i ja moći pristupit tom sudbonosnom papiriću. pa od sada pratim šta rade koje stranke. krenuo sam od HSP, posjetio sam njihovu stranicu i nešto pročitao... bla bla... sad krećem dalje pa ću vidit što me najviše zanima i ubuduće držat oči otvorene. But I don`t give a damn I don`t play your rules I make my own Tonight I`ll do what I want Because I can I evo zvoni mob. Poruka... a već sam bio pomislio da ću zaspat uz mob čekajući pusu za laku noć. ... nisam je trebo pročitat.. blah i odgovorio sam bezobrazno (oprosti mi), tako se osjećam. Sad ćeš se ti meni ispričavat a nisi ništa učinio... (hahaha kako ironično, pa problem i jest u tome što ništa nisi učinio hahaha tek sam sad to skužio.) eto malo sam se i nasmijao. Attention seeker sam, znam. I posesivan sam. al to sam ja... ni sebi se ne sviđam. Ovaj album je fakat dobar. p.s. upravo me jedna luda krava nasmijala ;) |
15.04.2006., subota
|
pogledaj jutro što se iznad mene diže, umjesto da mi pokaže tvoje snene oči, ono prolazi pokraj mene, pada na praznu postelju. nema te. nema onog toplog daha, nema onih dlanova, nema onog osmijeha. ti se sada smiješ drugome... sjeta me hvata, tuga ne pušta. zašto je bilo tako lako? počeo si pričat u perfektu i odmah sam znao. a mislio sam da se borimo. ne smijem ti zabranit al mislio sam da smo vezani. vezani vremenom, svakim zagrljajem i svakim osmjehom. nemoj radit glupost, molim te budi sretan. i uvijek! ne zaboravi! uvijek ću imati vremena za tebe. ljubavi, vrati se, utješi me.... |
|
mogu samo reć da me boli.. puno više nego što sam mislio da će bolit. i spavat ne mogu. pjesme mi se ne pišu... siguran sam samo da te trebam, u ništa drugo... sad shvaćam... |
13.04.2006., četvrtak
... but ...
|
...do I still feel you? Are You there? Smile on your face I see is it ... is it for me? Remember when you said forever, I trusted you, I still do! Just come with me, let us be. Don`t worry, about stupid things. All that matters is smile, that you give to me. And hand, that I give to you. We will show them their real faces. They will never be proud again.... They will not care, and why should they? As long as I know, as long as we know. They can`t touch us. They won`t... My darling, this hug is all I need. Yes, it`s You.... |
"I know...
|
...the past will catch you up as you run faster" i feel it, on my skin now. Every time i saw you smile i could smile too. Now the wings i had yesterday are broken, torn apart. Sky is so high and I`m so small, there is nothing to hold on to, no one to help me trough. I lick a tear of of my mouth, it is salt. Makes me make groose face. I know it is you that I`m sad for... but for me I cry. For another fallen dream, and another misery. Days have come, the ones we dislike, but days are days and they are here. and I beg them never to end. Coldness takes my heart and puts an end to it all. "I'm unclean a libertine And every time you vent your spleen I seem to lose the power of speech Your slipping slowly from my reach You grow me like an evergreen You`ve never seen the lonely me at all. Without You I`m nothing...." |
12.04.2006., srijeda
evo napisao sam nešto u skladu s imenom bloga...
|
.. ne želim da me tako gledaš. pusti me da sanjam. U snovima ću poći k njemu, dotaknut mu dlanove, osjetit mu dah. Koliko god me ti gledao i koliko god me mrzio snove mi dirati ne možeš. Ne gledaj me tako! Kao da gledaš zmiju prije no što joj otkineš glavu. Moji snovi su samo moji, izazivat će u tebi bijes al ja ću ih i dalje sanjati. Kroz kosu mu provući prste i topiti se u njegovom naručju. Svaka njegova riječ izazivati će osmjeh na mom licu, sreću u mom usamljenom srcu. I popud dupina što iskoči iz vode, nestat ću odavde na tren, pobjeći od tvog pogleda, sekundu ću biti u raju. U njegovu zagrljaju. samo... samo me pusti da sanjam.... |
prošlost i gdje je čuvamo
|
ulomak iz knjige "A Feast For Crows", George R.R. Martin: Needle was to small to be a proper sword, it was hardly more than a toy. She`d been stupid little girl when Jon had it made for her. "It`s just a sword" she said it aloud this time ...but it wasn`t. Needle was Robb and Bran and Rickon, her mother and her father, even Sansa. Needle was Winterfell`s grey walls, and the laughter of it`s people. Needle was the summer snows, old Nan`s stories, the heart tree with it`s red leaves and scary face, th warm earthy smell of glass gardens, the sound of north wind rattling the shutters of her room. Needle was Jon`s smile. He used to mess my hair and call me "little sister" she remembered, and suddenly there was tear in her eyes. vama ovaj tekst ništa ne znači ali prepisah ga jer me rasplakao, čitam tu knjigu pa eto... što sam htio istaći jest da me ovaj teks također potakao da razmišljam o stvarim koje posjedujem. i shvatio da svaka stvari koju imam posjeduje svoju priču. npr. jedna šalica koju sam dobio za rođendan. odmah sam se sjetio osobe koja mi ju je poklonila. nakon toga sam sjetio trenutka i svih ljudi koji su bili tu. sjetio sam se čak i razgovora koji se vodio. usljedio je sat na zidu. sjetio sam se jednog dragog rođaka koji je rekao da ga taj sat podsjeća na njegovu mamu. ne zna zašto ali jednostavno ga podsjeća. svaka stvar koju imam me podsjeća na neki događaj ili neku osobu koju poznam ili sam poznavao... iz tog sam izvukao zaključak da je zapravo moja prošlost sačuvana u stvarima koje imam. zvuči debilno al fakat jes. probajte pa ćete vidit. drugi post a već filozofiram...  |
početak
|
eto da nešt napišem za početak... sad nemam vremena. pa ću se predstavit većeras... see ya |
